петак, 22. фебруар 2008.

Kosovo je srce Srbije a Srbija cije je?

Jedan od mnogobojnih natpisa na izlozima prodavnica kako ih ne bi polupali. Pogledajte sve fotografije u galeriji i mapu Beograda na kojoj se vidi gde je koja fotografija slikana.

Jos jedan novi dan. Ptice, sunce, osmeh. Da nisam tu gde sam I da nisam ono sto sam, radovala bih se lepom februarskom jutru. Ali?! Prisecam se jucerasnjeg dana ili prekjucerasnjeg, i ne znam, svi su isti od 17-tog Februara.

Ne bavim se politikom, rado bih ukinula tu nauku ali neko mora I drzavu da vodi ako je uopste to smisao politike. Ni to vise ne znam! Tako se danas u Srbiji malo sta zna. Ono u sta sam sigurna je da pokusavam da spremim usmeni deo ispita za sledecu nedelju ali su mi misli u mom rodnom gradu, Kosovskoj Mitrovici. To me je juce izvuklo na proteste, to je najmanje sto sam mogla iz Beograda da uradim. I eto ga jos jedno ali!

Polupani Beograd neodoljivo podseca na Mitrovicu I Srbiju verovatno (bila sam u KM tada) posle bombardovanja. Razlika je sto ovo nije radial Amerika Srbiji nego Srbija Srbiji. Svi pricaju o Evropi, stranom kapitalu, a mi razbili banke. I ajde samo banke nego I prodavnice I ono sto je strano I ono sto nije. Ponelo nas valjda! Neki su tu I profitirali, mladi vole besplatnu, skupu garderobu. Ma samo besplatnu! O ambasadama ne bih ni da pricam, to je vec domen pre pomenute nauke.

I sada ja trebam da se osecam normalno sto sam mlada? Sta je sa mladima u Mitrovici?

Oni su naucili za poslednjih 10-tak godina da ne treba sami sebe da povredjujemo, ima ko ce to da radi. Mi treba da se samo drzimo nase polovine Ibra, strepimo da ‘Siptari ne predju most’ I zivimo negde u medjuvremenu. To medjuvreme jos uvek, ocigledno, nije doslo. Ko zna I kada ce s obzirom na trenutne dogadjaje.

Svi pricaju o nekom pravu, rezolucijama, nacijama i unijama i ne vidim da se neko setio da mi trebamo da budemo nacija, jedinstvena, pravno uredjena. Ne, ne to ce strani mirovnjaci da nam rese a mi cemo im braniti. Navijacima, bombicama, kako god ali vazno je da nam uzalud prolaze godine, da izgubimo osecaj za normalan zivot, da sto vise idemo unazad, da se vratimo nasoj istoriji (500, 50, ili 10 godina pod nekim). Drugacije se ne bi setili ko smo. Malo ljudi misli na Pravoslavnu crkvu, nije fensi. Zato ce Moleban za spas srpskog naroda odraditi posao.

Dokle vise ljudi!!!?

Pogledajte slideshow:





Severna Kosovska Mitrovica Headline Animator